Ljekarka, učesnica narodno-oslobodilačkog rata, organizatorka i rukovoditeljica partizanske bolnice u Donjoj Trnovi kod Bijeljine, velika prijateljica Semberije.
Rodom je iz Sarajeva. Medicinski fakultet završila je 1939. u Zagrebu. Kratko ljekarsko iskustvo pred Drugi svjetski rat sticala je u Bolnici u Sarajevu, i u Begovom Hanu i Olovu. Već na početku narodno-oslobodilačkog rata održavala je vezu sa partizanskim odredom na Ozrenu, a početkom decembra 1941. mu se i priključuje. U toku rata bila je na raznim vojnim dužnostima, počev od upravnice Bolnice Ozrenskog partizanskog odreda, do upravnice Hirurške pokretne armijske bolnice, gdje ostaje do kraja rata.
Marta mjeseca 1943. godine, po evakuaciji ranjenika iz manastira Lovnica i okoline Šekovića, formirana je u selu Donja Trnova kod Bijeljine velika bolnica koju je organizovala upravo dr Roza Papo. Na odredište je stigla icrpljena dvogodišnjim ratovanjem i posle preležanog tifusa. Odjevena u seosku nošnju stizala je svuda, neumorno obilazila ranjenike i bolesnike i liječila oboljele mještane. Ovdje će Roza Papo biti do septembra iste godine. Iako razmjerno kratak, boravak u Trnovi ostavio je kod nje neizbrisiv trag, kao i ratni staž u Šestoj istočnobosanskoj brigadi, stoga je do kraja života veoma rado i često dolazila na susretanja i druženja sa saborcima i narodom u Semberiji.
Poslije rata i završene specijalizacije iz infektologije bila je načelnica Klinike za zarazne bolesti VMA, a od 1965. godine profesorka za infektivne bolesti, te predsjednica Glavne vojnoljekarske komisije JNA. Pored partizanske Spomenice 1941. dobila je veći broj ratnih i mirnodopskih odlikovanja. Penzionisana je u činu general-majora JNA. U znak sjećanja na ovu izuzetnu ljekarku i humanistkinju, jedna ulica u Bijeljini nosi ime Dr. Roza Papo.
.JPG "Ispunjena želja dječaku da upozna gradonačelnika")
